|
بسم الله الرحمن الرحيم
الدعوة الإسلامية بالبسنوية
أولا: روابط
الدعوة الإسلامية بالبسنوية
http://www.islamhouse.com/dc/books/bosn/bosn2230.doc
ثانيا: الرسائل
الدعوية بالبسنوية
رسالة1:تعريف موجز بالإسلام
باللغة : البوسنوية
Introduction to Islam in Bosnian Language
Uvod u islam
Hvala neka je Allahu Gospodaru svjetova, mir i spas na
Njegovog poslanika Muhameda, salallahu alejhi ve selem,
na njegovu porodicu u cestite ashabe.
Islam je da srcem, jezikom i djelima ocitujes da nema
boga sem Allaha i da je Muhamed, salallahu alejhi ve
selem, Njegov poslanik. On obuhvata vjerovanje i sest
imanskih ruknova (stubova), te dosljedno izvrsavanje pet
islamskih ruknova i cinjenje dobrocinstva. To je
posljednja vjera koju je Uzviseni Allah objavio Svome
posljednjem poslaniku Muhamedu ibn Abdullahu, salallahu
alejhi ve selem, da bude jedina ispravna i prihvacena
vjera kod Njega, Uzvisenog. Allah Sveznajuci je tu vjeru
ucinio lahkom i jednostavnom bez poteskoca i bez
opterecenja njenih sljedbenika onim sto nisu u
mogucnosti.
Glavna odrednica i osnov ove vjere je tevhid
(monoteizam), njena parola je iskrenost, njena teznja
pravednost, njena opstojnost istina, njen duh
solidarnost..
Zasnovana na ovakvim osnovama ona je sistem koji ljude
upucuje ka svemu sto je za njih korisno na ovom i na
onom svijetu i upozorava ih na sve ono sto je stetno po
njihovu vjeru i zivot na oba svijeta.
Covjecanstvo u ovoj vjeri nalazi istinsko jedinstvo i
prevazilazenje nesloge cime sebe izbavlja iz mraka zla
na put istine i spasa. Svo savrsenstvo se ogleda u
savrsenstvu ove vjere; ona nas, pocevsi od njenog ucenja
o ispravnom vjerovanju, preko dobrih dijela, casnog
morala do visokih manira ponasanja na koje nas podstice,
ne uci osim dobru i pravednosti.
Misija islama ja da ostvari sljedece ciljeve:
1)
Davanje prilike ljudima da spoznaju svoga Gospodara i
Stvoritelja kroz Njegova lijepa imena i svojstva koja
posjeduje samo On UzviSeni i u kojima Mu niko nije
slican, te kroz Njegova mudra djela u kojima Mu niko
nije ravan i pravima koja ni skim ne dijeli.
2)
Pozivanje ljudi u obozavanje samo jednog Boga, Allaha,
koji nema sudruga i to primjenom Njegovog vjerozakona
kojeg je definisao u Svojoj knjizi i sunnetu Njegovog
poslanika, salallahu alejhi ve selem, bilo da se radi o
naredenjima ili zabranama u kojima se , bez sumnje,
krije covjekova sreca na oba svijeta.
3)
Podsjecanje ljudi na ono sto ih ocekuje nakon smrti; na
to sta ce dozivjeti u svome kaburu i na dan kada budu
prozivljeni, kada im bude sudeno i kada budu u Dzennet
ili Dzehennem uvodeni shodno svojim dobrim, odnosno
losim djelima.
Glavne postavke islama mozemo izloziti u nekoliko
sljedecih tacaka:
PRVO: Islamski ruknovi (stubovi)
Prvi stub (rukn): Vjerovanje u Allaha
A sadrzi sljedec stvari:
a)
vjerovanje u Allahov rububijjet, tj. u to da je On
Gospodar, Stvoritelj, Vladar i Onj koji upravlja svim
pitanjima Njegovih stvorenja.
b)
Vjerovanje u Njegov uluhijjet, tj. u to da samo On
istinski zasluzuje da bude obozavan i da je svako
bozanstvo mimo Njega lazno.
c)
Vjerovanje u Njegova imena (esma) i svojstva (sifat), tj
da On Uzviseni ima lijepa imena i uzvisena svojstva u
koja treba vjerovati u svijetlu ucenja Kur’ana i
sunneta.
Drugi stub (rukn): Vjerovanje u meleke
Meleki su casna stvorenja koja je Allah stvorio da bi mu
bili pokorni i da bi izvrsavail odredene duznosti kojima
ih je zaduzio. Tako je, na primjer, Dzibril zaduzen za
dostavljanje objave od Uvisenog Allaha onome koga On
izabere za svoga vjerovjesnika ili poslanika, Mikail je
zaduzen za kisu i biljke, Israfil za puhanje u rog na
dan prozivljenja, a Melek smrti za uzimanje dusa u casu
smrtnom.
Treci stub (rukn): Vjrovanje u knjige
Uzviseni Allah je svojim poslnicima slao knjige u kojima
je bila uputa, spas i svako dobro. Od velikog broja tih
knjiga nama su danas poznate:
a)
Tevrat (hb. Tora), a to je knjiga koju je Sveznajuci
Allah objavio svome poslaniku Musau, as. Tevrat je
najcjenjenija knjiga kod sinova Israilovih.
b)
Indzil (Evandelje) koji je Allah objavio Svome poslaniku
Isau, as.
c)
Zebur kojeg je Svemoguci objavio Davudu, as.
d)
Suhuf Ibrahim (Ibrahimove stranice) koje su date
Ibrahimu, as.
e)
Kur’an Casni kojeg je Allah, dzele s’enuhu, obajvio
Svome posljednjem poslaniku Muhamedu, salallahu alejhi
ve selem. Objavljivanjem Kur’ana derogirane su sve
prijasnje knjige. Uzviseni Allah se obavezao da ce
Kur’an cuvati neiskrivljenim kako bi on ostao uputa i
dokaz protiv svih ljudi sve do Sudnjega dana.
Cetvrti stub: Vjerovanje u poslanike
Uzviseni Allah je Svojim stvorenjima slao poslanike.
Prvi
poslanike je bio Nuh, as., a posljednji Muhamed,
salallahu alejhi ve selem. Svi poslanici bez izuzetka su
bili ljudi (to se odnosi i na Isaa, as., kao i na
Uzejra, as.) i nisu imali nikave bozanske osobine. Oni
su samo Allahovi robovi koje je on pocastio misijom
poslanstva. Allah je slanje poslanika zapecatio slanjem
posljednjeg od njih, Muhameda, salallahu alejhi ve
selem, te nakon njega nema drugog vjerovjesnika niti
poslanika.
Peti stub: Vjerovanje u Sudnji dan
Sudnji dan je dan u kome ce Allah Svemoguci skupiti
ljude, nakon sto ih iz njihovih mezara prozivi, da zive
u kuci vjecitog uzivanja ili kuci vjecite patnje.
Vjerovanje u Sudnji dan podrazumjeva vjerovanje u sve
ono sto ce nastupa poslje smrti; bilo da se radi o
patnji ili uzivanju u kaburu, prozivljenju, obracunu,
Dzennetu ili dzehennemu.
Sesti stub: Vjerovanje u kader (odredenje)
Vjerovanje u kader podrazumjeva vjerovanje u to da je
Allah Sveznajuci odredio sve sto ce se desiti. On je
stvorio stvorenja prema svome praiskonskom znanju i
mudrosti. Njemu je sve poznato njegovim praiskonskim
znanjem i to je zapisano u “Levhimahfuzu” Allah je htio
da ta stvorenja postoje i On ih je stvorio i nista se ne
desava niti postoji bez Njegove volje i stvaranja.
DRUGO: Ruknovi (stubovi) islama
Islam se temelji na pet stubova (ruknova) Covjek nije
istinski musliman sve dok u njih ne povjeruje i dok ne
bude po njima postupao. Ti stubovi su:
Prvi stub (rukn): Svjedocenje da nema boga sem Allaha i
da je Muhamed, salallahu alejhi ve selem, Njegov
poslanik. Ovo svjedocenje je kljuc islama i njegova
osnova.
“Nema boga
sem Allaha” znaci da nema onoga ko istinski zasluzuje da
bude obozavan sem Uzvisenog Allaha.
On je jedini istinski Bog i svako drugo bozanstvo je
lazno.
A pod
bozanstvom se podrazumjeva sve ono sto se obozava i cemu
se robuje.
“I da je Muhamed, salallahu alejhi ve selem, Njegov
poslanik” podrazumjeva vjerovanje u sve ono o cemu nas
je obavjestio, poslusnost u onome sto nam je naredio,
ostavljanje onoga sto nam je zabranio i sto je pokudio i
da se Uzviseni Allah ne obozava osim onako kako je to on
propisao.
Drugi stub (rukn): Namaz (salat)
Pod ovim se
misli na pet vremenski odredenih namaza u jednom danu i
noci. Namaz je Uzviseni propisao kao obavezu svakom
muslimanu kako bi se time zahvalio na Njegovim
blagodatima i kako bi bio veza izmedu roba i njegovog
Gospodara.
Namaz je prilika muslimanu da se obrati svome Gospodaru
i da od njega moli ono sto mu treba.
Od ciljeva
namaza je odvracanje od razvrata i losih postupaka.
Namazom se stice mnogo dobro, ispravlja iman, zasluzuje
Allahova nagrada i ostvaruje duhovna i fizicka smirenost
koja ce covjeka usreciti i na ovom i na onom svijetu.
Treici temelj (rukn): Zekat
Zekat je prilog kojeg svake godine dijeli onaj ko je
duzan onima kojima je to potrebno, bilo da se radi o
siromasnim ili bilo kojoj drugoj kategoriji koja je
serijatom definisana. Siromah koji ne posjeduje nisab
zekata nije ga duzan izdvajati. Zekat je duznost samo
bogatih (koji posjeduju nisab) kako bi time upotpunili
svoju vjeru, popravili svoje stanje i svoj odnos prema
drugima, otklonili manjkavosti od svoga imetka, ocistili
se od grijeha, pomogli one kojima je to potrebno i
napokon zadovoljili svoj opci interes. I pored svih ovih
koristi radi se o neznatnom dijelu njihovog imetka u
pogledu na to sta im je Uzviseni dao kao nagradu.
Cetvrti temelj (rukn): Post
Pod postom se podrazumjeva post mjeseca Ramazana.
Ramazan je deveti mjesec lunarne godine. U tom mjesecu
svi muslimani ostavljaju jelo, pice i seksualno uzivanje
od izlaska do zalaska sunca nadajuci se oprostu od svoga
Gospodara i moleci ga da im vjeru njihovu upotpuni,
grijehe oprosti, te da ih Dzennetom nagradi.
Peti temelj (rukn): Hadzdz
Hadzdz je posjeta Bejtullau (K’abi) s ciljem obavljanja
serijatom definisanih obreda i to u za njih odredenom
periodu. Uzviseni Allah je hadzdz naredio svakom onome
ko je u mogucnosti da podnese njegov put i kao takav ga
je duzan obaviti jednom u zivotu. To je skup na kome se
okupljaju muslimani cijeloga svijeta kako bi iskazali
svoju pokornost samo jednom Gospodaru, svi u istoj
odjeci bez razlike izmedu vladara i prosjecnog
gradanina, bogatog i siromasnog, bijelca i crnca…
Hadzdz se sastoji, kao sto smo to vec spomenuli, od
precizno definisanih obreda od kojih su najbitniji:
boravak na Arefatu, tavaf oko K’abe (kible muslimana),
s’aj (zurno hodanje) izmedu brda Safa i Merva. Hadzdz u
sebi sadrzi mnoge koristi po pojedinca i drustvo,
medutim, ovo nije mijesto za njihovo spominjanje.
TRECE: Ihsan (dobrocinstvo)
Ihsan je da obozavas Allaha kao da Ga vidis; jer iako ti
Njega ne vidis doista On tebe vidi. Tj. da si svjestan
Njegovog sveznanja i da postupas shodno sunnetu (praksi)
Njegovog poslanika, salallahu alejhi ve selem.
Sve dosada
spomenuto ulazi u pojam islama. Ukoliko obratimo paznju
ne mozemo a da na primjetimo da islam ureduje covjekov
individualni i drustveni zivot na nacin koji mu
ostavruje srecu na oba svijeta. Islam svojim
sljedbenicima dozvoljava i podstice ih na brak, a
zabranjuje im blud (zinaluk), homoseksualizam i sve ono
sto je razvratno. On im nareduje odrzavanje rodbinskih
veza, solidarnost i pomaganje nemocnih i siromasnih.
Musliman treba da se, u skladu sa islamskim ucenjem,
odlikuje svim oblicima lijepog ponasanja (ponasanja).
Kao sto treba da se klone svih losih manira. Islam svoje
sljedbenike podstice na posteno sticanje imetka (kao sto
je trgovina i sl.), a zabranjuje im kamatu i nepostene
oblike kupoprodaje (tj. sve one oblike koji su zasnovani
na varanju i otimanju).
Ne negirajuci razlike koje postoje medu njegovim
sljedbenicima, kada je u pitanju pridrzavanje njegovih
nacela i postivanje prava drugih, islam je propisao
kazne za one koji pocine neke od prijestupa bilo da se
radi o obavezama prema Njemu Uzvisenom, kao sto su:
odmetnisvo, blud, pijenje alkohola i sl., ili prema
pravima drugih ljudi, bilo da se radi o njihovim
zivotima, imetku ili casti. Primjer ovoga su serijatski
propisane kazne za ubistvo, kradu, potvoru, fizicki
nasrtaj na pojedinca, otimacinu sl.
Sve ove
kazne su u skladu sa pocinjenim zlocinom i one nisu niti
pretjerano stroge niti nemjerodavne.
Islam je definisao i odnos izmedu vladara i njemu
podredenih trazeci od njih da budu poslusni svojim
predpostavljenim dok god su oni na dobru i dok im ne
nareduju grijeh. Zbog negativnih posljedica koje to za
sobom povlaci islam zabranjuje pobunu protiv vladara sve
dok su oni na dobru. Na kraju mozemo, iz gore navedenog,
zakljuciti da se islamom definise i uspostavlja pravilan
odnos izmedu covjeka i njegovog Gospodara, te covjeka i
drustva u kome zivi.
Uz ovo, ne nalazimo nista od lijepog ponasanja (ahlaka)
a da islam svoje sljedbenike na to ne upucuje trazeci od
njih da se toga pridrzavaju. Takoder, ne nalazimo nista
od loseg ponasanja i obhodenja a da islam svoje
sljedbenike ne upozorava na to trazeci od njih da ga se
klonu.
Sve ovo bez sumnje upucuje na savrsenstvo ove vjere i
njenu superiornost u svim pogledima.
المصدر: موقع الشمسي
إخوة الاسلام
وأحبائنا فى الله شاركونا بابحاثكم ودراساتكم من خلال
مراسلتنا
اضغط هنا
.
بسم الله الرحمن
الرحيم "اقْرَأْ بِاسْمِ رَبِّكَ الَّذِي خَلَقَ (1) خَلَقَ
الْإِنْسَانَ مِنْ عَلَقٍ (2) اقْرَأْ وَرَبُّكَ
الْأَكْرَمُ (3) الَّذِي عَلَّمَ بِالْقَلَمِ (4) عَلَّمَ
الْإِنْسَانَ مَا لَمْ يَعْلَمْ (5)" سورة العلق.
على إسم الله والشورى ، جعلنا الدين دستورا ، وسرنا في طريق الحق ، كان كتابنا النورا |